Mi smo topla ljudska bića. A, oni su hladne (baš hladne) mašine . Čuo sam za legendu da postoje i hibridna, tj. frigidna stvorenja. Hladne žene. Ja u to ne verujem. A, i ako postoje, verovatno im treba izštekati utikač iz utičnice i onda one, budu OK.
Slučajno sam našao ovu sličicu. Ona me je zapravo i pokrenula na razmišljanje o Frigo stvarima.
Mi nemamo sukob interesa. Mi imamo sukobljene interese. Ja i moj frižider. On bi voleo da je prazan. Tako mu je lakše. Manje radi a više se odmara. Ja, pak sa druge strane volim da je pun. Da u njemu ima svega i svačega.
Sve mi se čini, da mi sa frižiderima vodimo borbu. Oni bi da su prazni. Mi bi smo da su oni puni. Izgleda da kako god, oni su predodređeni da pobede.
Frižideri se ponašaju kao kockarnice a mi kao kockari. Zapravo ništa, ili, vrlo malo rade kockarnice. Najviše urade sami kockari. Prave kamaru para pa je samo jedan dobije . Izgubiće je sledeći put. Najmanji je procenat dobitka kockarnice, ali, je siguran.
Možda ste nekada davno bili na seoskom vašaru ili kakvom saboru kakvih više verovatno nema sigurno ste videli improvizovani rulet napravljen od starog, rashodovanog, gramofona. Malo, malo, pa se čuje – „Čičino“! To znači da se točak rulet-gramofona zaustavio na polju koje je obeleženo zvezdicom ili mesecom. To je dobitak za Starog Ciganina. Igrači, seoski đilkoši ostaju bez uloga. Kockari uvek budu u gubitku.
Tako radimo i mi. Punimo frižider, pa ga praznimo. Kad’ ga napunimo, naizgled, u toj borbi mi prividno vodimo sa 1:0. Frižider ništa ne radi (osim što hladi), ali, mi ćemo isprazniti frižider. On će tada likovati.
Postoji i taktika sa sukcesivnim dopunjavanjem ove vražije mašine, al’ ona samo kaže – „Neka te pobeda će biti moja“.
I šta sada? Što bi pametni i knjiški ljudi rekli situacija „Kvaka 22“ a mi seljaci – „Stigli smo do nekopano“.
Eto, možda će nekom noćas, dok svi spavaju, a, taj neko se šunja kuhinjom pomisliti da je sa svojim frižiderom u istoj relaciji kao inspektor Kluzo sa Kejtom. Dok otkida sa pečenog pileta komad hladnog belog mesa, shvatiće da kockari gube novac, ali, nikada ne gube zadovoljstvo kockanja. I, kada dobijaju i kada gube. A, što se tiče inspektora Kluzoa i Kejta, sa razlogom će pevušiti ono od Balaševića: „Odlazi cirkus iz našeg malog grada… Ko je domaćin a ko je bio gost“?