Oznake
Onomad sam, samo delimično gledao jedan film. Na TV-u. Bio je vikend. Lahki dremež posle ručka. Prava sijesta. Malo gledam, malo dremam. Pa pogledam na jedno oko…
Film dosadan. Neka žena se prerušila u poznatog igrača ne znam čega. Nešto što vole Amerikanci. A, prerušila se zato da bi bila trener svojoj kćeri koja to trenira….
U jednom trenutku, dok grupa mladića sedi u nekom lokalu, postavlja se pitanje – „Navedi tri ženske koje bi poveo na pusto ostrvo?“ – Odgovor se morao dati brzo.
Primetim, mada ja to i nisam hteo, kako moj mozak razmišlja na tu temu. Verovatno, zbog onog BRZO!
I evo kako je on, moj mozak,sastavio listu (mali ili veliki ne znam koji je bio uključen pošto sam dremao) .
1) Moja žena
2)Moja žena
3)Moja žena
Pošto sam malo razmislio, shvatio sam da sam u stvari saglasan.
Na, pusto ostrvo, mi se ne ide. Spadam u one ljude, kojima ponekada prija samoća. Ona jutarnja uz samotnjačku kafu i ponekad uz jutarnje pivo. Ili, samoća za kafanskim stolom uz pet ćevapa i pivo dok nešto prebiram po mislima i ponešto prizapišem na papiriću…
Ali, ako bih ja, morao na pusto ostrvo, šta će mi druga žena? Ova, koju imam, kuva najbolje na svetu. Zna ono što ja ne znam. Razume me. Dobro, ume da me natera ponekad da se kupam, a meni se tad baš ne kupa… To joj opraštam, jer još uvek je volim.
Čini mi se da bih sa njom najlakše preživeo na tom pustom ostrvu. Jer, pusto ostrvo, je pusto…