Oznake
Noć se i dalje mračno vukla. Prošao je i drugi sat po ponoći te predratne godine. Lugar se vratio sa „arbajta“ iz kockarnice sa poker aparatima. Odeća sa njega se smakla lakše no košuljica sa zmije, a Lugar skliznu u svoj krevet poput jazvca u jamu. Radio sa kasetofona je radio po celu noć. Bio je postavljen na radnom stolu tik iznad spavačeve glave.
Lugar poče lagano da uranja u san … Sa radija se nakon pauze između muzičkih numera začuo zvuk koji je nakon samo jedne sekunde katapultirao Lugara. U sledećih par sekundi, ovaj spavač je upalio svetlo, dohvatio praznu kasetu, strpao je u kasetofon i započeo sa snimanjem Pesme koja ga je održala…
Lugar se oružanom silom bavio, tj. bio je pripadnik oružanih snaga (OS) 1981. i 1982. godine, kada je bio soldat U Pančevu. Kolektivni život mu je teško padao. Zapravo to i jeste bilo najteže. Zato se snalazio kako je znao i umeo. Pronalazio je ili gradio svoja svratilišta i oaze. Jedna od oaza mu beše kafić „Lesendro“. Lugar je voleo jednu čudnovatu pojavu – kad god bi silazio niz stepenice Lesendra tj. ulazio u lokal, skoro uvek je čuo „Hey Joe“. Tu bi popio samo jedno piće, a zatim bi odlazio u njemu najomiljenij „Kupe 1“. To beše divan kafić sa samo jednom manom. Vojnicima je služeno piće samo do određenog vremena. Nakon toga, soldati, bi sedeli još malo bez pića i odlazili. Lugar je bio malo uporniji. Sačekao bi dok civili ne pitaju da li je slobodno da mu se pridruže za stolom. Velikodušno bi primio goste za svoj sto (a naročito rado gošće). Potom bi on, njih, zamolio da mu naruče piće za njegove novce, za šta nije postajala nikakva prepreka. Konobarica, civile nije mogla da odbije. Štaviše, bilo joj je drago zbog Lugareve sitne lukavštine, jer – forma je bila zadovoljena. I, tako, Lugar bi po drugi put u toku boravka čekao omiljenu pesmu, koja mu je tih dana i meseci mnogo značila…
Uzalud je godinama kasnije prijateljima koji poznaju srodnu muziku opisivao pesmu. Niko nije imao odgovor (Lugar ne zna engleski jezik). Ali, eto, nakon mnogo godina nakon jedne jedine sekunde prepoznao je tu pesmu i uspeo da je „uhvati“ i sačuva… Bio je beskrajno srećan. I prisećao se par rečenica koje je nekada zapisao negde: – „Noć se i dalje mračno vukla. Samo su svetla na Dugom hodniku lenjo škiljila. Na jednom kraju hodnoka je sedeo čovek, a na drugom su širom zjapila Velika Vrata. Čovek je žele da vidi bilo koga. Makar to bila i …“
Uživaj u pesmi.