Oznake

,

Naišao sam, na ovu sliku sasvim slučajno.

Prva pomisao mi beše – zašto ovako nešto nije postojalo dok sam ja bio dete? Hm? I, da li bi roditelji to meni priuštili? – Ovo? – Veovatno ne.

Iako, sam već vremešan a i poprilično lenj, da imam priliku, verovatno bih ušao u ovu loptu da prošetam površinom vode. Setih se poslednjeg kadra filma „Dobrodošli mister Čans“ u u kome Piter Selers u naivnosti blago retardiranog batlera mirno i staloženo kreće preko reke, hodajući po površini , dođe donekle i svojim kišobranom izmeri dubinu vode. Potom, izvukavši svoj kišobran iz vode, još bezbrižnije, nastavi ka drugoj obali.

Koji je to osećaj nesputanosti i slobode. Slobode? Hm. Da li je dečak slobodan i nesputan? Da, jeste, pa hoda po vodi. Ali, može li da napusti loptu?

Da li smo i mi, u svojim čarobnim loptama, koje nam daju osećaj nesputanosti i slobode? I, zna li iko kako je izvan lopte? Valjalo bi pitati mister Čansa. Ali, ako bi već stigli do njega, kazalo bi nam se samo.